O NASTANKU KUNG FU-A
KUNG FU
Kung Fu je kineska borilačka vještina nastala prije oko 5000 godina. Predstavlja do sada najstariju poznatu borilačku vješinu. Njegovo prvo javljanje vezano je za ustanove zvane Šaolin hramovi.
Ova borilačka vještina nastaje kao spoj tjelesnog i duhovnog dijela čovjeka. Uspostavljajući sklad između tjelesnog i duhovnog, ova borilačka vješina uči čovjeka da ima jako tijelo i jak um. Nadalje, da je moguće, da bude tjelesno i duhovno čvrst kao čelik, a ujedno mekan kao voda. Nastanak je vezan za borbe koje su se vodile između kineskog i mongolskog naroda.
Kako je kineski narod bio rastom niži i fiziči slabiji od mongolskog naroda, bila im je potrebna borilačka vještina kojom će nadvladati mongolski narod. Na taj način, javlja se borilačka vještina poznata kod nas kao Kung Fu.
ZNAČENJE RIJEČI KUNG FU
Ova kineska riječ sastoji se od riječi “Kung” (koja ima više značenja, a osnovna su: “Vještina” ili “Umjetnost”) i riječi Fu (značenje: “Čovjek”). U suštini, bukvalni prevod može glasiti “Umjetnost čovjeka” ili “Vještina čovjeka”.
Puno ime Borilačke vještine, koja je nastala u Kini,a koja je kod nas poznata pod nazivom Kung Fu, je Kung Fu Wu Shu. Prevod riječi “Wu Shu” značilo bi “Borilačka vješina”.
Konkretno, kada bi došli u Kinu i rekli “Ja treniram Kung Fu”, bilo bi isto kao da stanovnik Kine dođe kod nas i kaže “Ja treniram umjetnost”. Ali, kad bi došli u Kinu i rekli da treniramo Kung Fu Wu Shu, značilo bi da treniramo borilačku vještinu ili u bukvalnom prevodu umjetnost čovjeka u borilačkoj vještini.
STILOVI KUNG FU-A
Kung Fu Wu Shu nastao je prvobitno u Šaolin hramovima, u kojima su živili kineski monasi (učenjaci).
Prvenstveno se dijelio na sjeverne i južne stilove. Te dvije velike grupe stilova, mogu se dalje podijeliti na grupu čvrstih i mehkih stilova. Općenito govoreći, grupa čvrstih stilova karakterizirana je većom distancom od protivnika i širokim stavovima a karakteristična je za južne krajeve Kine. Mehke stilove Kung Fu-a karakteriziraju tehnike borenja iz bliza i uži stavovi, a egzistiraju i u sjevernim i u južnim krajevima.
Kako su Kineski monasi imali često potrebe da idu u druge krajeve svoje države i kako su ih prilike prisiljavale da ostaju živiti u tim krajevima, tako su počeli obučavati ljude koji su se nalazili oko njih. Cilj monarha je bila njihova dobra volja, da prenesu svoje znanje o borilačkim vješinama na druge ljude, kako bi se i ti ljudi znali odbraniti u slučaju potrebe. Vremenom, kako se borilačka vještina prenosila s generacije na generaciju, dešavale su se manje modifikacije (izmjene).
Različiti uslovi, zahtijevali su promjene, tako da se u mnogim pokrajnama počinju davati raziličita imena za novonastali stil borilačke vještine. Kroz dugi niz godina, dobijamo kao rezultat, da do danas postoji oko 1000 različith stilova Kung Fu-a. Među najpoznatije Kung Fu stilove u svijetu ubrajaju se: Wu Shu, Ving Tchun, Sanda, Choi Lee Fat, Hun Gar, Shaolin itd.
Bit i suština svakog stila je ista, a to je, naučiti se boriti.
